Održiva prehrana
Pod održiva prehrana podrazumijeva se prehrana koja u potpunosti može zadovoljiti nutritivne potrebe svakog pojedinca, ekološki i kulturološki prihvatljiva te dostupna, pristupačna i sigurna.
Ciljevi održive prehrane
-
- Pozitivno utjecati na život i zdravlje svakog pojedinca
-
- Sprječavanje svih oblika pothranjenosti i nedostatka mikronutrijenata te prekomjerne tjelesne mase i pretilosti
-
- Smanjenje rizika od pojave kroničnih nezaraznih bolesti povezanih s prehranom
-
- Pozitivno utjecati na okoliš
-
- Poticanje očuvanja bioraznolikosti
Što je važno za provedbu održive prehrane?
Važno je da svaki pojedinac ima jednostavan i brz pristup kvalitetnim namirnicama koje su hranjive i lišene štetnih komponenti. Hrana koja je osnova održive prehrane ima manji intenzitet emisije stakleničkih plinova. Važno je racionalno korištenje resursa, te jačanje svijesti o negativnom aspektu bacanja hrane.
Zdravi aspekti održive prehrane su:
Temelji se na neprerađenoj ili minimalno prerađenoj hrani, uravnoteženo između različitih grupa namirnica uz ograničenu konzumaciju visoko prerađene hrane i pića.
Uključuje cjelovite žitarice, mahunarke, orašaste plodove i obiluje različitim vrstama voća i povrća.
Podrazumijeva umjerenu konzumaciju jaja, mliječnih proizvoda, piletine i ribe te malu količinu crvenog mesa.
Na liniji je sa smjernicama SZO za smanjenje rizika kroničnih nezaraznih bolesti uzrokovanih prehranom i osigurava zdravlje i blagostanje ukupne populacije.
Adekvatna je (dostiže, a ne premašuje preporuke) u energiji i nutrijentima potrebnim za rast i razvoj kao i za zadovoljenje potreba za aktivnim i zdravim životom kroz cijeli život.
Uključuje adekvatnu hidrataciju, pri čemu je kao prvi izbor obična vodovodna voda, a također se preporučuju nezaslađeni čajevi i kava, uz smanjenu konzumaciju slatkih pića.
Smanjiti otpad od hrane, naročito od kvarljivog voća i povrća.
Podravka se vodi načelima održive prehrane te ih uključuje u svoje proizvode i u edukaciju svojih potrošača.
Namirnice i održiva prehrana
Održiva prehrana se bazira više na namirnicama biljnog, a manje životinjskog podrijetla. Posebno se preporučuju cjelovite žitarice, mahunarke, voće, povrće, orašasti plodovi i sjemenke. Uključuje adekvatnu hidrataciju, i to običnu vodovodnu vodu kao prvi izbor i nezaslađene čajeve i kavu.
Umjereno treba konzumirati crveno i prerađeno meso, jaja i mliječne proizvode, ribu i plodove mora (prednost dati onima iz održivih izvora), hranu bogatu zasićenim mastima, soli i šećerom, slatka te alkoholna pića.
Više o namirnicama
Što spada u žitarice?
-
- Pšenica, riža, kukuruz, ječam, zob, heljda, proso, raž, kvinoja, amarant, pir, sirak, bulgur.
-
- Bogate su ugljikohidratima, ali i vrijednim bjelančevinama, vitaminima, mineralima i vlaknima.
-
- Žitarice jedemo u obliku zrna, brašna, pahuljica, a jestive su i njihove klice.
Cjelovite vs. prerađene žitarice?
-
- Cjelovite žitarice bolja su opcija od prerađenih (rafiniranih) jer njima prilikom same obrade ništa nije oduzeto – one zadržavaju sve vitamine, minerale i vlakna i samim time povoljnije su za ljudsko zdravlje.
-
- Proces razgradnje cjelovitih žitarica odvija se postepeno, osiguravajući organizmu energiju tijekom duljeg razdoblja i dugotrajan osjećaj sitosti.
Što spada u mahunarke?
-
- Suhi grah, suhi grašak, leća, slanutak, soja, bob.
-
- Ove namirnice biljnog podrijetla, zbog obilja bjelančevina, smatraju se odličnom zamjenom za meso. Osim toga, siromašne su mastima, a bogate vlaknima, zbog čega su vrlo poželjne u okviru pravilne prehrane.
Zašto treba jesti orašaste plodove?
-
- Bademi, lješnjaci, orasi, pistacije, pinjoli, brazilski i indijski oraščići, pekan i makadamija orasi.
-
- Kikiriki pripada mahunarkama, no zbog nutritivnog sastava i drugih karakteristika često se ubraja među orašaste plodove.
-
- Orašasti plodovi sadrže zdrave masnoće, važne za zdravlje srca i krvnih žila, te su bogati vitaminima i mineralima, među kojima se ističu vitamin E, vitamini B skupine, magnezij, krom, cink i željezo.
-
- Imaju značajnu energetsku vrijednost, a u umjerenim količinama (25–30 g dnevno) mogu blagotvorno djelovati na zdravlje bez utjecaja na tjelesnu masu.
Na što treba obratiti pažnju prilikom kupovine namirnica?
-
- Birati raznoliku hranu, s naglaskom na žitarice, voće, povrće i njihove proizvode, jer su oni temelj pravilne prehrane.
-
- Kupovati samo ono što će se koristiti, kako bi se izbjeglo nepotrebno bacanje hrane.
Smanjenje bacanja hrane
Jeste li znali da se u Hrvatskoj po stanovniku godišnje baci oko 71 kilogram hrane? To znači da svake godine bacimo više od 280 tisuća tona hrane. Čak 76 % otpada dolazi iz kućanstava, dok je prosjek Europske unije 53 %. Smanjenje bacanja hrane ključno je u borbi protiv klimatskih promjena. Bacanje hrane odgovorno je za oko 16 % svih stakleničkih plinova iz prehrambenog sustava EU-a. Prema Organizaciji za hranu i poljoprivredu (FAO), proizvodnja i prijevoz hrane koja se kasnije baca uzrokuju 8 % globalnih emisija stakleničkih plinova. Osim ekološke koristi, smanjenje bacanja hrane omogućuje i uštedu novca kućanstvima i poduzećima.
Bacanje hrane može se smanjiti:
- planiranjem obroka i kuhanjem onoliko hrane koliko će se pojesti
- korištenjem manjih tanjura i zdjelica koje će spriječiti serviranje prevelikih porcija
- zamrzavanjem ili pripremom novih obroka od ostataka hrane
- vođenjem računa o preporučenoj veličini porcije na deklaraciji proizvoda čime se smanjuje prekomjerni unos hrane i njezino bacanje
- pravilnim skladištenjem hrane, prema uputama proizvođača
- ispravnim tumačenjem oznaka za rok trajanja hrane i ne bacanjem sigurne hrane odmah po isteku roka
- stavljanjem hrane kraćeg roka trajanja na vidljivije mjesto u hladnjaku i policama
- uzimanjem ostataka hrane iz restorana
- dijeljenjem hrane s obitelji, prijateljima i kolegama.
Učite djecu da ne bacaju hranu
- Djeca uče promatrajući primjer svojih roditelja. Zato je važno da odrasli kroz svakodnevne navike pokazuju kako se pravilno odnosi prema otpadu, energiji i hrani.
- Nema smisla učiti djecu o važnosti smanjenja bacanja hrane ako vas svaki dan vide kako bacate ostatke obroka. Umjesto toga, uključite ih u kuhanje i pokažite im kako pripremljeni obrok jesti do kraja. Ako ostane hrane, naučite ih kako je pravilno pohraniti i iskoristiti u nekom drugom obroku.
- Razgovarajte s djecom o tome odakle dolazi hrana, koliko resursa se ulaže u njezinu proizvodnju, pakiranje, prijevoz i pripremu. Učite ih da od malih nogu budu svjesni važnosti smanjenja otpada od hrane radi dobrobiti planeta.
